115 = Vuk Karadžić | HistoryCast nedeljom
Failed to add items
Add to basket failed.
Add to Wish List failed.
Remove from Wish List failed.
Follow podcast failed
Unfollow podcast failed
-
Narrated by:
-
By:
About this listen
Podržite nas i na Patreonu ➡️ https://www.patreon.com/c/HistoryCast
Od dečaka koji je, u staroj seoskoj školi više čuvao ovce nego što je učio, Vuk Stefanović Karadžić, čovek bez fakulteta, bez funkcije i bez zaštite države ili crkve, postaje ključna figura reforme jezika u XIX veku, sakupljanja narodnih pesama i ulaska srpske kulture u evropske naučne tokove. Od samih njegovih početaka pa do zasluženog statusa bečkog intelektualca koji polemiše, sarađuje i razmenjuje pisma sa Geteom, braćom Grim i Kopitarom, Vukova biografija je sve, samo ne mirna i linearna. Njegov put nije priča o urednom napredovanju, već oštri, vijugavi i isprekidani put, od marginalca do čoveka čiji potpis menja način na koji govorimo, pišemo i uopšte mislimo o sopstvenom jeziku.
Kad kažemo Vuk danas nekako ne možemo da ne mislimo na čitav paket: reformatora, pisca, simbol. I tu sve počinje. Jer, šta je od toga istorija, šta književnost, a šta mitologija?
U ovoj epizodi, dr Jovana Milovanović i dr Nikola Piperski gledaju Vuka prvo kao istorijsku figuru: čoveka koji se kreće između ustaničke Srbije, Beča i evropskih učenih krugova, zavisan od tuđe milosti, ali opsednut sopstvenim projektom. Čoveka koji vaga između crkvenih i državnih elita, piše, prepisuje, pregovara, traži saveznike, i ne odustaje kada postane jasno da njegov rad za mnoge znači gubitak moći i prestiža.
Zatim je tu književni Vuk: onaj koji menja jezik knjige i uvodi “narodni” kao meru. Šta nestaje kada staru pismenost proglasiš "neživotnom“, a novi standard postane obavezan?
A tu je, naravno, i mitski Vuk: onaj sa spomenika, iz čitanki i političkih govora. Tu se pojavljuju kontroverze: Vuk kao spasilac jezika, Vuk kao "uništitelj tradicije“, Vuk kao navodni alat tuđih interesa. Jovana i Nikola analiziraju kako je od konkretnog reformatora nastala figura koja se koristi kad god treba prizvati "izvorno narodno“, ili potegnuti Vukova pravila kao poslednju reč u raspravi.
Ovo nije epizoda koja ponavlja naučene fraze o prosvetitelju i ocu jezika. Ovo je priča koja Vuka vraća u realno vreme i prostor: kao modernog čoveka, reformatora, revolucionarnog lingvistu koji pravi krupne i hrabre poteze, greši, rizikuje, ulazi u sukobe; Vuka čiji rad na naše živote ostavlja posledice toliko korenite i velike da ih i dalje osećamo svaki put kad mislimo, pišemo, čitamo ili se svađamo oko toga šta je "pravilno“ srpski.